|
<<
06/2007
>> |
| ned | pon | uto | sri | cet | pet | sub |
| | | | | 01 | 02 |
| 03 | 04 | 05 | 06 | 07 | 08 | 09 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
MoJi LiNkowIIiii....:P
MaRcHeLO-Novi Vavilon
[intro]:
Bila jednom zemlja bez glave i repa, zbunjena cheka
nekad sve je probala, al' sebi nije nashla leka.
Senka nad njome stajashe, nadri - doktori bajashe, u nadi dokoni lajashe..
u stvari, zlokobni tajac je dozivao kishu bez dodola,
svaki ondashnji znalac je obmana, skorashnji talas, bez korena
trchi kao Forest Gamp, a nema promena, era otrova,
i smena zlotvora, a stada cela pokorna, i opet krah.
Kad sevashe nebom, jedan pijanac je sedeo.. pio, pushio,
gorko psovao sve redom, doshao na ideju odjednom zbog chega se zivi bedno,
lupio rukom o astal, ustao i glasno rek'o svima:
[1.strofa]:
"Boli nas taj eho secanja shto drobi spas!
Svi mrtvi spremni su za krajnji rat: ljudi od zemlje na zemlji-
a gore vajni sprat (nama pripada raj!)
nash pali tron je temelj za novi Vavilon - pa gradimo! (josh uvek cheka nas taj)
raspali most, da spaja nas sa nebom shto nam pripada svo! (odozgo gleda nas On)
zaspali Bog - slep i gluv za bol shto trpi sav njegov rod.. (shta ovde imamo to?)
raspad i zlo - mi smo sirochad, gledamo ledja tvorca svog.. (necemo vishe dno!)
... gradimo kulu do neba, na vrhu je shiljak:
probodi Boga kroz srce, da narod bude miran!
A frula pastira nek svira za neko novo stado..
Ovo je obavio jadom, ovo je ostavio samo..
Ljudi od plastelina, praznih ochiju, ludi od naftalina iz kojeg secanja potichu...
..a On? Pije ambroziju od krvi nashih zivota!
Svi zajedno, braco, gradimo kulu, ubijmo skota!"
[refren(Miljana)]:
Moje ochi gluve su za mirise.
Ti govorish mi sve sne - ja ne vidim te...
Pokazujesh mi lice - ja ne chujem te...
...stavljam katance na kazaljke...
(...a to boli ga...!)
[2.strofa]:
Ljudi prazni, prozirni, bez smeha, bez suza...
U pohodu na bolje sutra zguzvala se svrha,
a i dalje gradi se kula - svakoga dana, u svakom pogledu.
ka bozijem srcu zaoka je u svakom nashem delu!
I svaka rech - cigla, svaki chovek - stub, brze i brze.
...najjache vezani kad zajedno mrze...
A mesija nije najmudriji, vec ko viche najglasnije
onog pijanca niko nije ni pamtio kasnije...
Ostade navika da sledimo vodeceg
kad vreme odvede vodeceg - sledimo sledeceg.
Slepih armija za njega se lepi, spremna da gine
samo pokazi krivca - eto koride!
Greshni greshku ne vide pa im greshno nije preselo.
Sinovi Adama i Eve Zmiju slede nesvesno.
Milenijum u kom vileni um, otrovnim zarom.
bezbrizni novi Vavilon zaboravlja prichu o starom...
Vaviloncima se jezici vezashe u chvorove
da ne razumeju bliznje kad govore..
Nikad takli oblake, nikad makli poroke,
zalivajuci svoje korove, otrovashe svoje korene..
.. sad evo nove bozje porote! Proglasismo ga greshnim!
I dobismo istu kaznu.. hajde, prichaj sa nekim..
Uzalud shapucesh mi snove, ochi za mirise gluve..
deo smo armature kule, tu je sve shto znam i umem,
pa ne pruzaj ruke, odavno te ne razumem!
Ljudi ljudima tudji, ka vechnosti hrle..
LJudi s bar kodom na chelu, neosetljivi na bol...
Ljudi tako mali da im prashta probodeni Bog!
[refren]
NiRvAnA....-Vladislav Petkovic-Dis-
Nocas su me pohodili mrtvi,
Nova groblja i vekovi stari,
Prilazili k meni kao zrtvi,
Kao bolji prolaznosti stvari.
Nocas su me pohodila mora,
sva usahla,bez vala i pene,
Mrtav vetar duvao je s gora,
Trudio se svemir da pokrene.
Nocas me je pohodila sreca,
Mrtvih dusa,i san mrtve ruze,
Nocas bila sva mrtva proleca;
I mirisi mrtvi svuda kruze.
Nocas ljubav dolazila k meni,
Mrtva ljubav iz sviju vremena,
Zaljubljeni,smrcu zagrljeni,
Pod poljupcem mrtvih uspomena.
I sve sto je postojalo ikad,
Svoju senku sve sto imadase,
Sve sto javiti se nikad,
nikad nece-k meni dohodase.
Tu su bili umrli oblaci,
Mrtvo vreme sa istorijom dana,
To su bili poginuli zraci;
Svu selenu pritisnu nirvana.
I nirvana imala je tada,
Pogled koji nema ljudsko oko:
Bez oblika,bez srece,bez jada,
Pogled mrtvi i prazan duboko.
I taj pogled,k`o kam da je neki,
Padao je na mene i snove,
NA buducnost,na prostor daleki,
Na ideje,i sve misli nove.
Nocas su me pohodili mrtvi,
Nova groblja i vekovi stari,
Prilazili k meni kao zrtvi.
Kao bolji prolaznosti stvari...
MuSic
Nina BadRic-TakVi kaO ti...
Ja poznam takve kao ti
sarmere neodoljive
takvi sebe vole najvise
uvjek ugladjen i fin
ma stvarno pravi mamin sin
jer mama ipak zna najbolje
bas takvog sam ja cekala
da zavrtim mu tlo pod nogama
i nimalo necu zaliti, ako ces zbog mene plakati
prokleto je sve sto je od tebe
imas rijeci najsladje, al fali ti jos tisucu jedna bolja za mene
jer takve kao ti
ja provalim za tren
da se ne okrenem
i meni je majka pricala
cuvaj se nina mangupa
jer takvi znaju lagat' najbolje
taj nema srca covjeka
koji te voli dovjeka
tebe voli a za drugom umire
bas takvog.....
MaRcHeLo-SvEti BeS...
Prolog:
Njen duh je slobodan.
Sa drugom decom, rucicama od blata,
zeli da dohvati Sunce, i zagrli, k`o brata.
Ono joj sapuce tajne o zemlji iza ogledala...
"Ako u bajku verujes, nije se uzalud ispredela!
Duga je tvoja pruga! S druge strane ceka vise od cupa!
Tvoje oci su krila. Vode te svuda!
Dodirni dlanom grudi. Nije to srce sto kuca, ne ne...
To snovi stidljivo kuckaju spolja, da ih pustis unutra!
Tvoji prsti su kistovi! Oboji ljude sto se boje
da kroz temperament od crne tempere uzdahnu polen i ponovo
se rode
-tad ce imati pogled voden...oprosti mi. Nacrtat ces sebi osmeh
opet.
Hiljade svitaca u ovoj veceri su tvoji fenjeri!
Tako je lako leteti kad dete si! Nek lebde sni,
preko zaspalih ulica! Kisna muzika nocas bira da budes ta
sa notama rosnim u kosi...navuci kostim od tila, i vec si plava vila.
Pogledom ozivljavas lutka, sledeceg sekunda tvoj Meda ti kaze
"Cekao sam te!Vodim te gde neznaju jecaje!"
Skok visoko iznad krova - eto vas na repu zvezde,
on sapicom cepa nebo..."Kuda me vodis, Medo?
ne vidim te, ludice...oblaka pune trepavice...
Stani! Vidim zeravice...il` to ljudima svetli lice?
Stotine, stotine ljudi... lete ka nama...
na celu povarke - ono su tata i mama!"
...poput vetra laka, koktel smeha i placa,
koraca ka njima, blistavo kakva nikad nije bila,
i sad im prosta sto su otisli... ovde je toliko lepse!
Sve je od srca i pesme! Al` odjednom, sve se trese...!
Iza planina, pomalja se ruzna glava Dzina...
Svi ljudi oko nje postaju ljudi od dima i nestaju!
Ostaju sama ...i tad u ulicu zlog Dzina
prepoznaju lice svog strica... i na komade puca slika...!
1.strofa:
Staklici razbijene maste zarivaju joj se u oci,
peku je, i najzad vidi isto sto i svake noci:
ogromno telo nad njom, dahtanje s mirisom rakije,
hrapavi jezik od kojeg se jezi i svuda je!
Lepljivi znoj... i bol... i ta stvar!
Mac sto sjece sve cedno u njoj!
... prljavi prsti u njenim ustima...
...drhtaj u butinama...
Ona vristi u sebi, rucicu pruza ka Medi, al` hoce li je cuti sada?
Od suza ga nevidi jasno, a tako strasno boli je!
"Uzmi me, Medo, Medice moj, vodi me, molim te...!"
Al` nemi lutak ravnodusno gleda staklenim ocima...
Srce se izgubilo ispod plisa, utonulo u nista!
O zidovi dobuju samo stricevi uzdasi i kisa...
I noc je gluva... i sve od spolja guta tisina...
Refren:
Sveti bes. Moje sve. Moja bol. Moj celi svet.
Sveti bes... i sta je greh? Posle il` pre,
po svoje vraca se.
2.strofa:
Pedeset mu je godina. Dok napolju oluja besni, sedi u fotelji,
lista knjigu, sad je na pesmi - "Gavran".
u pesmi pominje se samac, zamah krila i noc.
Zloslutna ptica sto je samcu jedini gost.
Noc kao ova. Samac kao on.
Ali, gavran...gavran samo je u pesmi toj,
samo ludost, to stvarno ne moze biti... ma, ne...
Prijatno pucketa kamin, on nastavlja vino piti.
U taj cas, zakuca neko. Covek se strese.
Magla mu je nekog dovela, k`o gavrana iz pesme.
Premda za drustvom ne cezne, ipak otvara vrata
i pred njima ugleda mladica satkanog od mraka,
Crni mantil, duga kosa, tamne oci i bes,
te oci koje mu se zabadaju ravno u svest...
On htede nesto da kaze, al` mu zafalise reci tad.
...sevnu munja, kad i mladiceva pesnica.
Jos jedna. Pa jos jedna. Covek se nadje na podu.
Dok skupa sa mladicem jeza i tama usetase u sobu.
Covek na sebi oseti nogu i pogled s visine,
i tada bespomocno kriknu... Ti, prokleti kurvin sine...!"
I to bese varnica, strela u mladicevo srce...
Ko zna zasto, on vrisnu i navali coveka da tuce
krvnicki, demonski, bez milosti, cime i gde stigne!
...covek pljuje krv, urlici se gube ispod cizme...
Onog trena kada mu nasloni pistolj na slepocnicu,
covek shvati da mladic nema kocnicu... i da je kraj...
Dok kaslje sopstvene zube, pokusava da pita "zasto?"...
...al` mladic sam progovori, i bese jasno...
Kako ti se svidja da budes s ove strane straha?
Tebi, koji si sejao strag? Kako ti je sada?
Da li ti se vrti film? Sve sekvence kad je mucis,
i kadar kad ti je dosadila pa je vise ne zelis u kuci?
Slika nje same na ulici, dok je slomljeno nebo lilo?
Ti... ti, bednice... ne znas sta je posle bilo!
Nisam ja kurvin sin! Ja sam sin stotine bednika,
takvih poput tebe, sto su joj bili nada jedina
da nekako izdrzava sebe, a potom i sina...
Za sitan novac - zenska toplina uz casu jeftinog vina...
Na kraju je dokusurila sida. Al` ima i veci bol:
da se rodis sa sidom! Ajde zamisli to!
Rodio sam se sa hiv-om, al` cu umreti s osmehom.
Ovo je tvoj kraj. Ti zavrsavas mojom osvetom.
Tupo "klik", tajac, pa jedan urlik u prazno
. kao sto je i pistolj bio prazan, smesi se mladic u tamnom.
"Sad si samo senka, jadnice. Nisavan pred strahom.
Dzelat tebi necu biti ja - vec zivot. Zvaces ga kaznom."
... i tad na svetlu blesnu igla sa sprica,
sto ga lagano izvuce iz dzepa mladic mracnog lica,
zari ga sebi u venu i bez zurbe istoci sok mrznje,
kapi svetog besa sto njime oduvek struje,
sablasno se osmehnu, napolju sevnu, on mu zabi spric u vrat,
ubrizga svoju krv. I to bese sah-mat.
Mladic otseta u mrak i ostase samo uzdasi strica.
...al` noc je gluva. I sve od spolja guta tisina.
Refren
MaRcHeLo-PisMo BrAtU...
1. strofa (Marcelo):
Dragi Milose... znam da neces ni citati ove redove,
al' me cesto muci pitanje kad zavrsim skitanje
i budan docekam svitanje - gde si ti?
Gde su te odneli vetrovi?
Ovi stihovi, tebi pisani, ne silaze mi s pameti...
Pa, slave ti, kako si mi?
Evo, reko' da ti bacim koje slovo...
Pod nasim nebeskim krovom bas nista novo...
Kao sto znas - trazili smo promene, dobili zamene
-pa sad bauljamo, kotrljamo se i prljamo u blatu,
bas kao i juce...
Stvarnost te tuce pa samo gledas bulju da izvuces.
Ja zapalio na fax. Paracin mi postao previse skucen.
...a BG k'o BG. Nekad suza, nekad me osmeh ozari
-rokam svoje, pa ponekog vikenda palim dole do starih.
Dobro su matori. Sta znam...
Isto, svaki dan. Isti san:
kazu, zivot je sljaka, al nek sve od sebe dam...
Caletov pogled se gubi, pali cigaru, gladi bradu.
Kuca nam jos nema fasadu... al' kaze, ne gubi nadu.
Pita kako je meni tamo u velikom gradu...
E, tata, tata. Zivim sa cimerkom u stanu od 26 kvadrata
i rokam solo kroz zivot od blata.
Stvarnoscu ne baratam, ne shvatam - al' se ipak smesim iz inata.
...a onda se setim da tamo negde imam brata!
Preko granice ispisuje nove zivotne stranice
a na ruci vise nema brojanice...
otudjio se od porodice, a kako ne bi i od rodbine.
Nisam ga ni video ni cuo, ima 3-4 godine... reci, Milose!
Granice nisu nista drugo do linija u atlasu,
al' jesu stvarne onda kad idu od srca ka srcu!
Ti sada pruzas ruke nekom novom nebu, nekom novom suncu...
tvoj mali brat je postao MC, radi album, ide ka vrhuncu
i cesto sanja te... nazad u dane pre i nase stare ulice:
ti i ja - blejanje i smejanje, kad leti dodjes iz Nemacke...
Doneses mi igracke i cokolade, pa sa Tomasketom palis do grada
-ja se hvalim ispred zgrade: don'o mi brat!
...i sat kuca i vreme leti...
al' i dalje boli kad se setim,
i dalje boli kad skontam da vise nikada neces hteti
da zajedno pikamo "Robokapa" na glupavom comodore-u 64ci,
da mi pustas Paca po celu noc dok ne popizde matorci...
Ej... secas se kako sam se kao mali bojao oluje?
Kad cujem one stare topole da huje, strahujem
-ti kazes, burazer tu je, ne brini
-a meni se cini, na nas srusice se...
Nisam kontao da sudbina zna i drugacije da nam srusi sve!
Da srusi sne... jer ljudi odlaze.
Cesto bez pozdrava. Cesto bez obraza
stide se svog odraza u ogledalu...
Al' ja sam tvoj i ti si moj!
...i dalje nemam sta da dodam...
Covece, krv nije voda - budi joj odan!
Refren (Nency & Marcelo):
Bar nekad seti se
(...bar nekad seti se...)
onih dana od pre.
Vreme protice
(...i vreme protice...)
al' secanje ostaje...
2. strofa (Marcelo):
Dragi Milose, lose je.
Znam da za tebe odavno proslo je
-a proslost je ta sto grize me,
iza zavese, kad sklonim oblake...
Burazer od tetke. A voleo sam te k'o da smo rodjeni,
jedva cekao leto da dodjes mi... da i ja imam starijeg brata.
Dobro se secam tog dana kad sam te zadnji put sreo:
leto 99, nebo prepuno ptica, prepuna glavna ulica
-i ti koji guras kolica! U kolicima mezimca!
Mala Mina... lepa je kao andjeo.
Jebote, moj se burazer sa zenom spandjao, decu izradjao!
Mic po mic, kontam: post'o sam stric...
pogledi nam se srecu... niko ni reci...
stojimo i cutimo.
Toliko bih ti mnogo kazao,
al' samo gledam.
Tako bih ti se bacio u zagrljaj,
al' mi neka beda u srcu ne da.
A taj tvoj hladan pogled me i dan danas sece,
covece, par reci rece pa ode, ja se to vece
spucao, k'o stoka, solo, kuci...
pitao se po sto puta kako to ljudi odjednom postaju tudji...?
...i vrteo kroz glavu sve svoje snove od malena...
...kako sam sanjao da jednog dana mozda zajedno odemo na koncert Cypressa,
sanjao da jednoga dana mozda zauvek budes tu gde sam...
sanjao, a onda se probudio i skontao da sam blesav!
Kraj je price i svako sledi svoju smernicu...
P.S. ... poljubi cerkicu.
Refren (Nency & Marcelo):
Bar nekad seti se
(...bar nekad seti se...)
onih dana od pre.
Vreme protice
(...i vreme protice...)
al' secanje ostaje...
Bar nekad seti se
(...bar nekad seti se...)
onih dana od pre.
Vreme protice
(...i vreme protice...)
al' secanje ostaje...
MOJI FAVORITI
BROJAČ POSJETA
4421